Mnoge stvari ljudi čine kako bi bili sretni, mnogi se nadaju da će biti sretni ukoliko budu imali više novca, veću kuću, bolji automobil, ako se udaju ili ožene, ako dobiju bolji posao. Sve je to lijepo i može obradovati čovjeka, ali koliko ta sreća traje? Dobro znamo da sreća zbog npr. novog mobitela, računala, automobila, kuće ili bilo čega što smo tako žarko željeli relativno brzo prođe, jer uvijek će dolaziti nešto bolje i novije, a naše srce nikad neće biti u potpunosti mirno i sretno.

                Hm, mora li to baš biti tako? Ne! Ne mora!

                Možemo biti sretni, unatoč siromaštvu, bolesti, nesigurnosti ako svoj život sa povjerenjem predamo u ruke Bogu. Naša sreća, osmjehnut će nam se onoga trenutka kad shvatimo da nam nju ne može osigurati ništa materijalno, kako stvari tako, na žalost, ni ljudi. Bog je jedini koji nam može dati potpunu radost i mir u srcu, te smislen i svrhovit život.

                I osim što smo stvoreni da budemo sretni i voljeni stvoreni smo i da budemo sveti. A svet je upravo onaj tko je iskreno prihvatio Boga kao jedinu sigurnost i izvor smisla i radosti svoga života. Bog nas nikada neće iznevjeriti već će nam dati snage da u svakoj životnoj situaciji budemo mirni jer ćemo znati da postoji smisao. 

               Puno je dobrih ljudi koji su umrli na glasu svetosti, koji su svojim životom uistinu svjedočili Božju ljubav i djelovanje. Upravo njih se Crkva sjeća na svetkovinu Svih svetih. Prvi tragovi slavljenja Svih svetih zabilježeni su u Antiohiji i to u nedjelju nakon blagdana Duhova. Papa Grgur III. (731-741) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenog.      U vrijeme Karla Velikog svetkovina je već bila vrlo proširena, a kralj Luj Pobožni proglasio ju je 835. godine zapovijedanim blagdanom. U kalendaru Katoličke Crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su neradni dan u Republici Hrvatskoj.

                Dan nakon Svih svetih obilježavamo Dan mrtvih ili Dušni dan. Tada se prisjećamo svih naših vjernih mrtvih. To je prilika da posjetimo grobove naših pokojnih te da im svijećama, cvijećem i molitvom iskažemo poštovanje i zahvalnost. Vrlo je lijepo i korisno moliti se za naše pokojne da ih Gospodin primi u svoje zajedništvo i vječnu radost. Trenutak smrti nije trenutak potpunog razdvajanja, jer nas naši pokojni mogu pratiti svojim molitvama u svim našim potrebama.

                Svima vama, vaš vjeroučitelj, želi da, uz pomoć zagovora svih svetih, prihvatite Boga kao pravi izvor nepresušne ljubavi i radosti, smisla i sigurnosti i da budete istinski radosni. Bog nas je stvorio SLOBODNE, ali učinio je sve da svatko od nas ima mogućnost biti sretan, da sa lakoćom i mirom živi život i sve što život donosi. Na tebi je da izabereš svoj put, jer Bog poštuje tvoj izbor!                          

Tko zna? Možda baš ti jednog dana budeš svet jer;     

  SVECEM SE NE RAĐA, SVECEM SE POSTAJE!