„U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.‟ Lk2, 1-2  Tako počinje izvještaj o Kristovom rođenju u evanđeljima i smješta ga u točno određen povijesni trenutak. Znamo, ne samo iz evanđelja nego i drugih povijesnih spisa iz tog vremena da je u Josipovom rodnom gradu Betlehemu, zbog popisa stanovništva, vladala velika gužva. Svi gostinjci i raspoloživi smještaji bili su popunjeni i za jedan mladi par, muškarca i trudnu mu zaručnicu jednostavno nije bilo mjesta. Josip je kucao od vrata do vrata, svjestan situacije u kojoj se nalaze, Marija je trebala roditi. Nije mu preostalo ništa drugo nego da ponizno prihvati odbijanje. Ipak su pronašli smještaj, ponuđena im je štalica i oni su prihvatili. Tako se Isus Krist, obećani Mesija i Spasitelj rodio u štalici, na slamici. Ovi događaji iz samog početka Kristovog ovozemaljskog života jasno nam poručuju dvije poruke.

         Prva poruka bi bila upozorenje. Tako se lako može dogoditi da Božić prođe mimo nas a da ga ne doživimo, da ostanemo isti, da ovaj Božić bude samo jedan u nizu Božića. Nije li tsunami vilenjaka, Djeda Božićnjaka, sobova i kojekakvih popratnih pojava blatom prekrio pravu radost Božića. Jedan od vodećih trgovačkih lanaca u državi ima velike natpise na svojim trgovinama na kojima piše samo „Sretni blagdani!‟.    

Sramimo li se mi Božića?

         Sama riječ Božić u prijevodu bi značila ˝mali Bog˝. Upravo taj mali Bog, novorođeni Spasitelj tako lako može biti zaboravljen u mirisu kolača i onom poznatom pozdravu ho, ho, ho! Naravno, vjeroučitelj nema ništa protiv mirisnih kolača koji na Kristov rođendan trebaju biti u svakom domu. Činjenica je ta da nema ni jednog blagdana, bilo koje religije, koji se toliko sekularizirao kao što je to naš kršćanski Božić. Propitajmo se, pripazimo, jer riskiramo puno! Toliko se često, ovih dana, čuje „sretan Božić‟ ali imam dojam da pravi smisao i onoga koji bi taj Božić mogao učiniti sretnim zapravo stavljamo u drugi plan. Ako izbacimo i zaboravimo Slavljenika zašto slavimo rođendan?

         Druga poruka je poruka ljubavi! Svi mi imamo neke granice, do koje mi kao nekom nešto toleriramo ali ispod tih granica ne idemo i točka. Isus Krist, Sin Božji mogao se roditi u najtoplijoj sobi najljepšega dvorca, ali Bog dopušta da se Isus Krist rodi u štalici. Ma kako ona bila čista i uredna, štala je štala. Krist je tako zauzeo posljednje mjesto, mjesto na kojem nitko ne bi htio biti. Mjesto za kojega bi i oni sa najviše živaca i strpljenja rekli „sad je dosta, to tako ne može!‟. Kristovo mjesto rođenja i skroman život daju nam razlog za nadu i veselje! Naime, nema takve životne situacije, tako velikog grijeha, gliba ili problema u kojeg se Isus Krist ne bi usudio sići, u svojoj ljubavi prema čovjeku, da mu pomogne i izvuče ga.

Ne dopusti da poput ovih ljudi iz Kvirinijeva vremena propustiš priliku da se Krist rodi u tvojem domu, u tvojem srcu. Poput njih koji nisu imali ni mjesta ni vremena da prime Isusa, tako smo i mi u opasnosti da zbog pripreme kolača, posla, čišćenja, kićenja pravi smisao Božića prođe mimo nas.

         Dopustite da maleni Isus rođen u štalici radošću ispuni vaša srca i vaše domove. Svima vama vaš vjeroučitelj želi sretan i blagoslovljen Božić te da malenom Isusu iskrena srca možemo zapjevati;

„ Isuse mileni Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj!‟