Prema riječima ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordane Buljan Flander koja je gostovala na HR1 u emisiji U mreži prvog djeca su također ranjiva skupina. Ona reagiraju i imaju osjećaj straha, tjeskobe.

Djeca nemaju razvijen mehanizam obrane od stresa i bliske osobe im trebaju pomoći kako da prevladaju svoje emocionalne reakcije. Djeca vide zabrinutost, slušaju vijesti, brinu hoće li se njima i njihovim roditeljima nešto dogoditi. Neka djeca imaju roditelje ili bliske osobe u samoizolaciji što je sve njima apstraktno. Važno je istaknuti da i mala djeca trebaju obrazloženje. Ne smijemo se praviti da je dijete malo i ništa ne razumije i ne vidi. Jedan od savjeta roditeljima je da ograniče gledanje vijesti, da ograniče neprovjerene izvore, a da vijesti gledaju jedan do dva puta dnevno i to vijesti Stožera koji daje provjerene, jasne i konkretne informacije. Važno je djeci čim prije uspostaviti rutinu, strukturu. Uz nastavu na televiziji koja je bitna, potrebno je da dijete ustaje u vrijeme kao i do sada, pisanje zadaće i pomoć organizirati u vrijeme kad je i inače pisalo zadaću. Treba slušati dječje strahove, dječje brige i dječja pitanja. Treba pokazati razumijevanje. Kao što su svi osjećaji normalni kod nas odraslih u ovakvoj situaciji tako su i svi osjećaji i sve dječje reakcije normalne na nenormalne situacije. Često roditelji misle ako ne priznaju te osjećaje, ako se prave da ne vide dječje strahove i dječju zabrinutost da će to proći,  a ako priznaju i vide da će biti još gore. Upravo obrnuto, treba normalizirati njihove osjećaje, normalizirati njihove reakcije, razumjeti ih i stalno djeci ići poruka: Ja sam tu za tebe, normalno je da se nekad i bojiš, normalno je da dođeš mami i tati u krevet.

Sa adolescentima treba postupati drugačije. Za njih je normalno da imaju otpor prema autoritetima, razvojno je da imaju rizična ponašanja, razvojno je da neće poslušati ono što im mi kažemo. Važno je naglasiti da oni imaju u toj dobi takozvanu tinejdžersku neranjivost, oni misle da se njima ništa ne može dogoditi. Ali ono što je također razvojno u toj dobi je solidarnost. Oni baš imaju izraženu veliku solidarnost i na taj način treba s njima razgovarati. Oni će biti solidarni ako im ukažemo da će na taj način zaštiti baku, djeda, ujaka, strinu. I na taj način će oni onda slušati upute. Bitno je s njima zajedno gledati provjerene vijesti, iz provjerenih izvora jer oni su zaista puno na društvenim mrežama pa da na način slušanja što kažu u Stožeru doznaju pravu situaciju i da imaju potrebu u svojoj solidarnosti nešto napraviti.

Telefoni koji su otvoreni za psihološku pomoć, hrabri telefon i ostali trebaju se koristiti. Roditelji se trebaju obratiti struci, provjerenim izvorima informiranja, stručnjacima i terapeutima koji znaju kako provoditi savjetovanje. Roditelji se mogu u slučaju zabrinutosti za emocionalno stanje djeteta obratiti Poliklinici  za zaštitu djece i mladih na mail info@poliklinika-djeca.hr. Posjetite i njihove stranici gdje možete naći niz korisnih informacija https://www.poliklinika-djeca.hr/category/aktualno/novosti/