TRČI, NE ČEKAJ ME

Spisateljica ovog autobiografskog romana je Bojana Meandžija, koja vam je sigurno poznata jer je iz našeg dragog Karlovca. U knjizi spisateljica opisuje svoje odrastanje u ratom zahvaćenom, rodnom Karlovcu. Ono što je zanimljivo, te ujedno roman čini posebnim je činjenica da ga je napisala sa samo 16 godina skuplajući zapise koje je pisala po raznim papirićima i zidovima u vlažnim prostorijama atomskog skrovišta.

"Svako dijete ima svoje drugačije djetinjstvo, ali djeca koja dožive rat imaju identično - to je djetinjstvo u kojem moraju odrasti, u kojem se moraju prestati igrati, u kojem moraju u samo jednom trenu postati odrasli ljudi jer im neki zločesti ljudi oduzimaju pravo na igru." - ova račenica je upravo ono što nam je spisateljica željela dočarati kroz knjigu.

Priča počinje na kraju školske godine kada je otišla baki za vrijeme praznike, no više nije bilo kao prije. Ljudi su bili zamišljeni, tužni i osjećala se neka nelagoda, a nekoliko noći vidjela je ljude u uniformama, ali nitko joj nije vjerovao. Nakon praznika vraća se u grad gdje je samo sivilo i strah. Često se čuju pucnjevi te nestaje struje. Počinju bombardiranja.... No, dosta sam otkrila, najbolje da pročitate knjigu i sami se uvjerite u to koliko je dobra.

Knjiga je puna poruka, a jedna od njih je da poštujemo ono što imamo, naročito sitnice kao što su sloboda, mir, zagrljaji...

Knjiga je prevedena na njemački i engleski jezik, a na hrvatskom jeziku doživjela je čak šest izdanja!

Knjigu bih svakako preporučila učenicima predmetne nastave, ali i odraslima jer svi možemo naučiti nešto iz nje. Također mislim da je dobra i za turiste koji žele posjetiti Karlovac kako bi se upoznali sa njegovom bližom prošlosti.

Nika Cindrić