Dana 4. studenog 1991. godine, tenkovi JNA u 8.40 sati počeli su proboj iz vojarne Logorište, uz jaku topničku i minobacačku podršku, u četiri pravca: prema Svetoj Doroteji, prema Bariloviću, dio prema Dugoj Resi, te prema Banjskom Selu i Leskovcu.

U tom trenutku u vojarni Logorište bilo je 67 tenkova, 10 borbenih oklopnih vozila, 100 kamiona i drugih vozila te jako puno topničkog, raketnog i streljačkog naoružanja. Uz tehniku, u trenutku izlaska u vojarni je prema dostupnim podacima  bilo 685 pripadnika JNA i domaćih četnika.
Snage iz Logorišta, predvođene domaćim četnicima, doslovno su protutnjale krajem i iza sebe, na pravcima svojih djelovanja, ostavili 14-ero ubijenih i masakriranih civila od kojih je najstarija bila 92 godine.

Bez ikakvih problema kretali su se i kroz prije postavljena minska polja koja nisu djelovala.
Šestog studenog oko 11 sati, neprijatelji predvođen potpukovnikom Borom Ercegovcem koji je bio zapovjednik Logorišta, preko lansirnog mosta u Malićima završili su s izvlačenjem snaga i izvukli 33 tenka, 10 BOV-a, 51 kamion naoružanja, municije i 10 drugih, specijalnih vozila.

Izlazak tenkova bila je kulminacija događaja koji su počeli ranije, tijekom jeseni, kad je neprijatelj u vojarnu dovukao čak 400 novih vojnika. Uz pripadnike Skradske i Kosijerske čete, dolazili su i pripadnici JNA iz Srbije. U Logorište je tako, preko otvorenog gaza preko Korane koji je bio u zoni odgovornosti 110., dovlačena kiselina za akumulatore tenkova, ali i vozači tenkova, odnosno ljudstvo, pa je zapravo pod zapovjedanjem Bore Ercegovca u Logorištu trajala prava ratna priprema.

Informacije koje su tada kolale  Karlovcem kako su u vojarni svi gladni i iznemogli bile su daleko od istine.

Izlazak tenkova i silnog ljudstva to je opovrgnuo.

Neprijatelj je trebao ovladati "rajonom Barilovića" i prvi je plan bio preko tamošnjeg mosta izvući sva sredstva iz Logorišta u sljedećih 8 dana van.

U tom pravcu tenkovski je val bio i najveći, s 12 tenkova, no pred Velemerićem su zaustavljeni, uništena su 2 tenka koja su uništili pripadnici 3. bojne 2. A brigade smještene u Dugoj Resi. Osim ovog glavnog pravca, željeli su si osigurati i desni bok, pa je kolona od 5 tenkova išla preko Banjskog Sela prema Leskovcu Barilovićkom. Tamo su zaustavljeni kod kamenoloma i to maljutkama iz raketne postrojbe 137. brigade. 
Prije toga i prema Svetoj Doroteji uništena su im 2 tenka, a u Belajskoj Vinici 4. Ovih 6 tenkova uništile su snage 110.brigade.

Ercegovac je doznao da naši dovlače nove snage i zbog toga je odustao od daljnjeg napada prema Bariloviću i išao na izvlačenje pomoćnim pravcem Belajske Poljice- Ladvenjak -Selišće.
To im je bila druga noć da su noćili na našem terenu, nakon proboja. Šestog studenog ujutro, do 11 sati, preko lansirnog mosta u Malićima u Donjem Velemeriću sve neprijateljske snage prešle su na desnu obalu Korane.

U akciji Logorište stradalo je 14 civila, a u nekoliko dana koliko je trajala, od direktnih sukoba, granatiranja, raketiranja, kažu podaci, poginulo je 6 pripadnika 110. brigade, te 17 iz 137. brigade i 3. bojne 2.A brigade, svi s područja Duge Rese.

Na stručnom skupu o Logorištu iznijeti su podaci i o 14  zarobljenih građana od kojih je osam umrlo od posljedica zatočeništva u vojnićkom zatvoru, 17 poginulih pripadnika HV-a i MUP-a, zatim više od 600 uništenih objekata od kuća, škola, crkava do prometne infrastrukture, ali i 13 uništenih tenkova neprijatelju, 10 njihovih zarobljenih vojnika.

Prema

http://www.radio-mreznica.hr/vijesti/4-11-2010/trebalo-je-zaustaviti-dotok-snaga-u-logoriste