Moj Erasmus+ putopis: Inspirativna pedagoška avantura u srcu francuskih Alpa
Nedavno sam zakoračila u inspirativnu europsku priču kroz Erasmus+ projekt mobilnosti. Put me odveo u slikoviti francuski gradić Annot, gdje sam kroz aktivnost praćenja rada (job shadowing) proširivala nove pedagoške vidike. Moj je cilj bio jasan – unijeti dašak francuske izvrsnosti u našu školu, unaprijediti kvalitetu svoje nastave i pridonijeti općoj dobrobiti naših učenika.
Moj prvi dan mobilnosti započeo je u znaku tople dobrodošlice i upoznavanja s domaćinima. Šetnja kroz prirodno okruženje francuske škole odmah mi je otkrila koliko prostor u kojem djeca borave diktira i sam ton učenja. Bio je to dan ispunjen službenim prijemima, razmjenom prvih dojmova s francuskim kolegama te mojim uvidom u to kako teče jedan pažljivo organiziran školski dan.
Francuski obrazovni sustav vjeruje u cjeloviti razvoj djeteta, što sam jasno uočila kroz dugi i strukturirani boravak učenika u školi. Tamošnji model ima specifičnosti koje potiču socijalizaciju, disciplinu i zdrave navike: muzika označava početak nastave u 8:45, a dan završava u 16:30 sati. Cijeli je sustav dolaska i odlaska učenika precizno koordiniran mrežom školskih autobusa i kombija. Tijekom dana učenici uživaju u tri velika odmora od po 20 minuta. Pravilo je jasno – za vrijeme odmora svi odlaze na otvoreno. Dvorište tada postaje živahna pozornica sportske igre, smijeha i razvijanja socijalnih vještina. Unutar škole vlada zabrana korištenja mobilnih telefona. Bez ekrana koji odvlače pažnju, učenici su usmjereni jedni na druge, što stvara povezanu i prisutnu zajednicu. Zajednički topli obrok u školi, sufinanciran od strane lokalnih vlasti, škole i roditelja, nije samo stvar prehrane. To je ritual u kojem učenici uče uravnoteženo jesti i cijeniti vrijeme provedeno za stolom.
Prisustvujući nastavi matematike, francuskog jezika, geografije i povijesti te tjelesne i zdravstvene kulture, uočila sam zanimljive metodološke pristupe: dok se na matematici razredi često dijele u manje grupe radi lakšeg i individualiziranog svladavanja prepreka, satovi materinjeg jezika odišu tradicionalnijim, frontalnim oblikom rada u većim skupinama. Ostvarila sam i izravan uvid u njihov e-Dnevnik, kao i u specifičan sustav ocjenjivanja koji se kreće na skali od 1 do 20. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako francuski učitelji, zbog iznimno skupih udžbenika, sami izrađuju radne materijale, dok su učionice opremljene pametnim pločama koje se koriste ciljano i s mjerom. Poseban dojam na mene ostavila je nastava tjelesne kulture u dvorani – učenici u obveznoj sportskoj opremi pokazuju veliku razinu fair-playa, poštovanja pravila i iznimne uljudnosti.
Ova je mobilnost za mene bila prava riznica znanja koju planiram utkati u svoj daljnji rad: promatrajući nastavu povijesti i geografije, usvojila sam metodološke pristupe interdisciplinarnom planiranju. Vidjela sam kako se povijesni procesi prirodno isprepliću s geografskim prostorom, čime se kod učenika potiče uzročno-posljedično i kritičko mišljenje umjesto izoliranog pamćenja činjenica. Analizirajući politiku škole bez mobitela (École sans téléphones), dobila sam uvid u organizacijske strategije koje drastično smanjuju digitalnu distrakciju. Rezultat je znatno viša razina fokusa na satovima matematike i jezika, a odmori se pretvaraju u prostor prave vršnjačke socijalizacije.
Proučavanjem francuskog modela prevencije pretilosti, uočila sam snažnu sinergiju između pojačanog kretanja na svježem zraku i strogo kontrolirane, uravnotežene prehrane. Školska okolina ovdje služi kao primarni prostor za usvajanje zdravih navika. Analizirala sam njihov devetogodišnji bazični ciklus i rano uključivanje djece u sustav, što omogućuje pravovremeni razvoj temeljnih vještina i znatno lakši prijelaz učenika između različitih obrazovnih razina.
Gradić Annot, smješten uz pitoresknu rijeku Var, osvojio me svojom urednošću, povijesnim fontanama i nevjerojatnom toplinom lokalnog stanovništva i kolega koji su mi olakšali profesionalnu razmjenu. Cijela ova regija – od ruralnog Annota do urbanih središta poput Nice i Cannesa – za mene je živi dokaz uspješnog spoja tradicije i modernih rješenja. Ona izravno korespondiraju s EU inicijativom Novog europskog Bauhausa (New European Bauhaus), pretvarajući javne i edukacijske prostore u održiva i vizualno poticajna okruženja za učenje. Kao šlag na tortu ekološke osviještenosti dolazi vrhunska prometna povezanost unutrašnjosti i obale. Točni vlakovi i regionalni autobusi služe kao izvrstan primjer multimodalnog i ekološki održivog prijevoza koji smanjuje ugljični otisak, što je jedan od ključnih prioriteta zelene tranzicije Europske unije.
Mobilnost izravno pridonosi ostvarivanju ciljeva Europskog obrazovnog prostora. Sva stečena znanja o interdisciplinarnosti, digitalnoj detoksikaciji i zdravom načinu života ponijela sam sa sobom. Iskoristit ću ih za unaprjeđenje kurikuluma naše ustanove kroz diseminaciju primjera dobre prakse na stručnim vijećima, s ciljem daljnjeg podizanja kvalitete rada i dobrobiti naših učenika.
Ovo putovanje pamtit ću i po dva posve osobna, čarobna trenutka u kojima sam probila vlastite granice.
Moj prvi let avionom: taj neopisiv pritisak u sjedalu prilikom polijetanja, snažno ubrzanje i onaj magičan trenutak kada osjetiš kako se tone čelika odvajaju od piste… A potom, glatko i moćno naginjanje u stranu dok avion hvata visinu. To je trenutak koji me je u potpunosti fascinirao. Potpuna suprotnost jurnjavi aviona bio je tihi, lagani prijelaz u zrak – odvajanje od tla mekano poput leptirova krila. Lokacija St. André-les-Alpes, koja slovi za pravu meku paraglidinga i jedno od najljepših mjesta u Europi, ponudila mi je kulisu iz snova. Letjeti visoko iznad tirkiznog jezera Castillon, promatrati ušće rijeke Verdon, minijaturna francuska sela u dolini i taj nevjerojatan kontrast s bijelim, snježnim vrhovima Alpa… To je pogled koji mi se urezao u pamćenje za cijeli život. Savršen doskok bio je samo točka na „i“ ove moje nezaboravne profesionalne i životne avanture.
