Osnovna škola Barilović

Ema Lasić, učenica 3. r. OŠ Barilović, niže uspjeh za uspjehom u literarnom i likovnom izrazu. Ali, može li se još tko pohvaliti da su mu u vodećim dnevnim novinama u jednom broju objavljena čak dva rada, prijavljena na dva različitih natječaja? Upravo se to dogodilo Emi! U Večernjem listu od subote 12. prosinca objavljena je i nagrađena poklon-bonom Lidla u iznosu od 500 kn Emina priča "Kako je djed Božićnjak imao sretan Božić". U istom broju Večernjaka objavljen je i Emin likovni rad, U finalu natječaja HypoGroup "Moj najljepši Božić". Najljepša božićna priča za nadarenu Emu kao da se ostvaruje.

KAKO JE DJED BOŽIĆNJAK IMAO SRETAN BOŽIĆ

Preostala su još samo dva tjedna do Božića, kad je u gradu Vilengradu nastala strka. Vilenjaci djeda Božićnjaka su se razboljeli, a Djed Božićnjak nije imao dosta poklona. Morao je pronaći nove vilenjake. Pitanje je kako; svi vilenjaci u Vilengradu su bolesni. Navodno se pojavio neki novi virus gripe na koji još nitko nije bio otporan. Ali, ni to nije bilo sve! Televizija, radio i novine upozoravali su na mogućnost da se bolest prenese s vilenjaka na sobove! Djed Božićnjak se prestao nadati. Djeca diljem svijeta ove godine neće imati Božića.

Tada mu je sinula izvrsna ideja: posjetit će starog čarobnjaka! Čarobnjak živi daleko od grada Vilengrada, daleko u velikoj planini koju su zvali Planina Zmaja. No stari čarobnjak bio mu je prijatelj, jedini od kojeg je mogao zatražiti pomoć, i on je krenuo na put. Prvo je trebalo zaobići ogromnog Zmaja Koji Se Stalno Smijao. A to nije bilo lako. Nitko nije mogao podnijeti tu buku, bolje rečeno halabuku, od koje se tresla cijela planina. Ali Djedu Božićnjaku je Baka Božićnjak za put spremila tople slušalice i on ih je sad stavio na uha. Zaobišao je zmaja smješka, i baš mu je bio smiješan, i nimalo strašan! Samo se smijao, kako mu i ime kaže! Konačno se uspeo do zmajeve planine i pozvao starog čarobnjaka . Povjerio mu je svoj problem, a čarobnjak ko čarobnjak: izgovorio je abrakadabra i stvorio pune vreće poklona. Ali, što dalje? Jer, i sobovi su bili bolesni! Stari čarobnjak imao je rješenje za sve. Rekao je hokus-pokus i nastale su saonice! Zatim je rekao hopo i nastali su sobovi. Djed Božićnjak je sjeo u svoje saonice i jedva nekako ugurao sve vreće . Saonice su bile pretrpane, bilo je malo povuci-potegni, ali ipak su poletjele! Prošao je cijeli svijet i raznesao sve poklone i djeca su ipak imala Božić.

Kad se vratio u Vilengrad, čarolija je nestala, a s njom i sobovi i saonice! Ali, na zaslonu njegova mobitela pojavio se sms: vilenjaci su u međuvremenu ozdravili i iščekivali ga u radionici igračaka! Kad je ušao, imao je što i vidjeti: sve je bilo čisto i pospremljeno, a nasred radionice, uvezan crvenom mašnom, stajao je ogroman zeleni paket.− Iznenađenje! − povikali su u jedan glas njegovi zeleni vilenjaci. Svaki je kao jedan povukao po jednu crvenu vrpcu i paket se razvezao. Nasred sobe zablistale su ogromne saonice sa zlatnim rubom! O takvima je oduvijek sanjao, još otkad ih je kao mali ugledao u trgovini Trgo-Čara. Zahvalio je svojim vilenjacima, a poslije su zajedno okitili božićno drvce. Čini se da nisu samo djeca imala sretan Božić nego i Djed Božićnjak!

Ema Lasić, učenica 3. r. OŠ Barilović