« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
1. |
8,00 - 8,45 |
2. |
8,50 - 9,35 |
3. |
9,55 - 10,40 |
4. |
10,45 - 11,30 |
5. |
11,35 - 12,20 |
6. |
12,25 - 13,10 |
7. | 13,15 - 14,00 |
Jučer je u našoj školi održan književni susret učenika predmetne nastave s mladom karlovačkom spisateljicom Bojanom Meandžijom. Učenici su pozorno slušali ulomke iz njezinog autobiografskog romana prvijenca Trči! Ne čekaj me… i priču o njegovu nastanku. A prve rečenice romana zapisane su tijekom Domovinskog rata na letvicama atomskog skloništa u jednom karlovačkom neboderu i tamo stoje još i danas. Ratna zbivanja ispričana su u prvom licu, sa stajališta djeteta čije se djetinjstvo naglo prekida, baš na sam trinaesti rođendan, a umjesto pubertetske buntovnosti razvijaju se osjećaji odgovornosti i skrbi za druge – obitelj, prijatelje, susjede i sugrađane…Djevojčica Bojana u ime svih stradalnika bilježi događaje, snima svojim kasetofonom prijeteće zvukove sirena, pucnjavu i detonacije, pa čak i emisije Radio Karlovca koje su radili nastavnici za svoje učenike dok se zbog uzbuna nije moglo u školu! Slušanje tih zvučnih zapisa jučer u našoj školi bilo je dodatno emotivno za naše učenike, ali i za nastavnike koji su to preživjeli. Sedamnaestogodišnja Bojana kraj rata dočekala je kao zrela osoba, a svoje iskustvo pretočila je u roman. Objavljen je prošle godine i još nije na popisu lektire, ali put do čitatelja već je našao!