preskoči na sadržaj

Osnovna škola Barilović

Login

Non scholae sed vitae discimus. – Ne učimo za školu nego za život.

Logo škole

Logo Školskog športskog kluba

Facebook škole
 
Red Button

Hrabri telefon

Moto škole

Što se nauči u djetinjstvu, nikad se ne zaboravlja.

Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Kamo nakon osnovne škole

 

 

 

 

 

 

Satnica
 PRIJEPODNE

1.

8,00 - 8,45

2.

8,50 - 9,35

3.

9,55 - 10,40

4.

10,45 - 11,30

5.

11,35 - 12,20

6.

12,25 - 13,10

7. 13,15 - 14,00

 

hitna medicinska pomoć

Brojač posjeta
Ispis statistike od 26. 5. 2011.

Ukupno: 566059
Ovaj mjesec: 3199
Ovaj tjedan: 140
Danas: 140
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA, DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA
Autor: Vesna Car, 8. 11. 2010.

Učenici sedmog razreda Osnovne škole Barilović te učenici PŠ Belaj pripremili su kratki prigodni program povodom sjećanja na proboj neprijateljskih tenkova iz Logorišta i stradale branitelje i civile. To je ujedno prigoda kada se sjećamo svih žrtava i poginulih branitelja Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata i poraća.

Učenici su prisustvovali svečanoj misi u Crkvi Majke Božje Fatimske koju je predvodio mons. Juraj Batelja te polaganju vijenaca ispred spomen obilježja u Belaju.

U prilogu možete pročitati učenički rad Karla Mateše.

 


HRVATSKI BRANITELJ

        Nedavno sam razgovarao s tatom o trenucima kojih se nerado prisjeća, o Domovinskom ratu.

        Uspio mi je objasniti i približiti svaki osjećaj jer ’91. je imao samo dvadeset i jednu godinu. Bio je u 137. brigadi braneći domovinu na brojnim ratištima.

        Tata, što se događalo na početku Domovinskog rata? Iako znam odgovor želim slušati njegovu priču. Iz njegovih riječi vidi se tuga, ali ipak je jači ponos jer danas živi sa svojom obitelji u samostalnoj državi Hrvatskoj. Shvatio sam da je moj tata kao i svaki hrvatski branitelj presretan što su nas  obranili od neprijatelja. Međutim mnogi danas nisu živi.

        Ponekad ga smetaju nepravedno protumačena ratna zbivanja. I dok tako sjedim i slušam, ne mogu izostaviti događaj kad su tenkovi izašli iz vojarne na Logorištu. Baka se nije mogla  vratiti kući, za djedovu sudbinu se nije znalo. Plamen je gutao imanja i kuće.

        Kako odrastam tako sve više razumijem što znači izgubiti najljepše mladenačke godine u surovom ratu, što znači biti mlad, a biti bolestan, što znači imati jako srce za svoju Hrvatsku.

        Ponosim se svojim tatom, a vjerujem da i svako dijete čiji je tata hrvatski branitelj.

                                                       Karlo Mateša





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju