Osnovna škola Barilović

Kako razumjeti križ i trpljenje? Zaista kako razumjeti križ i trpljenje u svijetu u kojem se stalno reklamira mladost, ljepota, poslovni uspjeh kao životvorne vrijednosti.

 Zato se ljudi silno trude da što duže izgledaju mlado i lijepo, da budu što uspješniji i nerijetko se pogube u tim svojim nastojanjima.  Naravno da mladost, ljepota i poslovni uspjeh nisu sami po sebi loši ali ih treba znati pravilno rasporediti na ljestvici životnih vrijednosti.

Što ćemo s križem i trpljenjem koji je itekako prisutan među nama i u našim životima, a od kojeg se tako rado okreće glava. Moderni čovjek nastoji ne razmišljati o trpljenju, o smrti dok ga tako nešto ne pogodi. Ako smo smisao svojega života temeljili na onim spomenutima mladosti, ljepoti i poslovnom uspjehu svaka naznaka trpljenja razlog je za očaj i potonuće.

Ima netko kome križ nije bio nametnut, koji je trpljenje prihvatio dobrovoljno iz ljubavi prema nama. Teško je to i zamisliti, dobrovoljno prihvatiti trpljenje.

Isus Krist bio je pravi Bog ali i pravi čovjek koji je imao slobodnu volju što znači da je mogao i ne prihvatiti trpljenje koje ga je čekalo, a što najbolje vidimo u njegovoj molitvi u Getsemanskom vrtu gdje u molitvi izgovara slijedeće riječi: ˝Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!˝ Lk 22,42

Koja poniznost, koje predanje!

Dalje znamo što je bilo, Isus je prigrlio svoj križ i nosio ga je do kraja. I tu sad slijedi najvažnije... Isusova smrt nije bila kraj. Znamo i što se dogodilo tri dana nakon te smrti. Isus je uskrsnuo, a grob simbol smrti, tuge i kraja ostao je prazan. Mnogi povijesni spisi kako kršćanski tako i oni nekršćanski pišu o Isusu i o događaju uskrsnuća. 

Koje li radosti da barem oni koji sebe nazivaju kršćanima mogu slijediti Isusov primjer u suočavanju s križem, u suočavanju s trpljenjem. I ne samo to nego slijediti Isusov primjer i u praštanju, u ljubavi prema bližnjemu u svakodnevnom životu i situacijama koje on donosi.

Zamislite kako bi izgledalo naše društvo da smo zaista svi malo više sličniji Kristu?! Ne trebamo se kriviti ako nismo, jer biti tako sličan Kristu je dar, a ne sposobnost koja se stječe učenjem, tjelovježbom ili vlastitim snagama.

Svima nama želim da nas Isus Krist ovoga Uskrsa blagoslovi tim darom, da budemo što sličniji njemu, da kroz život hodamo hrabro s pouzdanjem i vjerom koja će nam dati snage i za voljeti i za oprostiti. Vjerom koja će nam dati snage i spremno se suočiti s trpljenjem jer znamo da zahvaljujući Kristovu uskrsnuću križ nema zadnju riječ.

Svima vama radostan i blagoslovljen Uskrs želi vaš vjeroučitelj!