preskoči na sadržaj

Osnovna škola Barilović

Login

Non scholae sed vitae discimus. – Ne učimo za školu nego za život.

Logo škole

Logo Školskog športskog kluba

Facebook škole
 
Red Button

Hrabri telefon

Moto škole

Što se nauči u djetinjstvu, nikad se ne zaboravlja.

Kalendar
« Studeni 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Kamo nakon osnovne škole

 

 

 

 

 

 

Satnica
 PRIJEPODNE

1.

8,00 - 8,45

2.

8,50 - 9,35

3.

9,55 - 10,40

4.

10,45 - 11,30

5.

11,35 - 12,20

6.

12,25 - 13,10

7. 13,15 - 14,00

 

hitna medicinska pomoć

Brojač posjeta
Ispis statistike od 26. 5. 2011.

Ukupno: 604511
Ovaj mjesec: 2782
Ovaj tjedan: 9
Danas: 9
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
ŠKOLSKE NOVINE broj 33
Autor: Vesna Car, 2. 11. 2012.


"Smisao finskog obrazovnog sustava, kako su ga zamislili njegovi eksperti prije tridesetak godina, jest u stvaranju kreativne i misleće osobe koja to što misli zna javno i reći, a ne nekoga tko će ostvarivati vrhunske rezultate na školskim i međunarodnim testiranjima. Sjajni rezultati na PISA testiranju su samo posljedica orijentacije da se djecu nauči misliti, a ne bubati i gomilati nepotrebno enciklopedijsko znanje. U Finskoj nema standardiziranih testiranja pa finski nastavnici svoje vrijeme i nastavne sate provode s učenicima u stvarnom učenju, u radu na projektima, a ne u pripremama za kojekakva predmetna natjecanja."

"A da se stvari ne kreću ususret finskom modelu, nego suprotno, dokaz je orijentacija prosvjetne vlasti da zbog krize i besparice zadrži sva predmetna natjecanja, ali da zato ugasi i državnu Domijadu, i Dane kruha, i Smotru učeničkih zadruga, dakle neke sustave koji potiču i promoviraju kreativnost, inovativnost, poduzetništvo, očuvanje tradicije i nacionalne baštine - sve ono što iskače iz našeg tradicionalnog natjecateljskog predmetnog sustava."

MEĐU NAMA, Što nama fali?, Marijan Šimeg

"To vrijedno i plemenito u našem poslu teško mogu vidjeti oni koji odozgo, svisoka gledaju dolje i donose odluke. Mi smo nekako uvijek one ovčice koje se prve strižu dok zagusti, a kod nas je stalno zbog nečeg gusto. Jedne godine udare poplave i navale komarci, druge godine suša i požari, pa navale puževi i pojedu salatu, udari grad i uništi vinograde i voćnjake i tome više nema kraja. Kad nema, onda je najlakše zagrabiti od onih idealista i entuzijasta koji još vjeruju u ideale i koji se uvijek nadaju da će pravda pobijediti. Pravda je prilično spora, a i slijepa gospođa i teško ju je dočekati. Posebno sporo dolazi u škole i među učitelje i kad dođe dolje već je praznih ruku, pa kad bi i htjela nešto datii, više nema ništa. 

Dok tako učitelji čekaju u redu, strpljivo i poslušno, ima ih koji se časte debelim milijunskim nagradama i otpremninama; menadžeri, bankovni ravnatelji, razni savjetnici, lobisti i aktivisti pojedinih stranaka i firmi u svojim kožnatim, mekim foteljama razmišljaju duboke misli kako sebi pribaviti još kakvu privilegiju, pogodnost, bonus, masnu proviziju ili mito. Sve je to po nekim zakonima pisanim i nepisanim. 

S jedne strane mnogi se bogate lukavošću i na tuđi račun, prosvjetari godinama čekaju milost odozgo nadajući se da će biti bolje. Po onoj narodnoj Rekla je da će, a ne zna kad će, i ovih dana su opet pala obećanja da će biti mnogo bolje, čim se za to pruži prva prilika."

NAŠA SVAKIDAŠNJICA, Pamet i sreća, Marija Drobnjak Posavec





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju