Osnovna škola Barilović

U izvješću o stanju sigurnosti u osnovnim i srednjim školama za 2011./2012. školsku godinu zabilježeno je čak 2 435 nasilnih slučajeva – po 14 njih svakog školskog dana! Više ih je u osnovnim školama – 1517. Policija je intervenirala 449 puta, a medicinska je pomoć pozvana 285 puta. U osnovnim školama ozlijeđena su 164 učenika, a prijavljeno oko 400 nasilničkih ponašanja te 120 prijetnji. Frapantan je podatak da je među osnovcima bilo čak osam slučajeva spolnog zlostavljanja i jedno samoubojstvo. Među srednjoškolcima su sukobi u 87 slučajeva završili tjelesnim ozljedama, a korištenje droge evidentirano je 91 put. Oružje je nađeno kod 92 učenika! Alarmantne brojke, iako se zna da se ne prijavljuju svi slučajevi nasilja.

Novi list, 2. ožujka 2013.

MEĐU NAMA  Lektire na lomaču! Marijan Šimeg

OŠ PETAR ZRINSKI, ŠENKOVEC Integrirani dan: Živimo zdravo

IZ DNEVNIKA ŠKOLSKOG PSIHOLOGA Suradnja s roditeljima: Mama za pet, Milijana Kovačević

OCJENJIVANJE UČENIKA  Kad ocjene „lete  u nebo“! Ankica Benček

CRNA GORA Kineska vlada oprema crnogorske škole, priredio I. Buljan

MEDIJSKA KULTURA Kako se koristiti novinama u obrazovanju, Igor Kanižaj

„Jeste li znali da milijuni đaka i studenata diljem svijeta koriste novine u nastavi?“

PSIHOLOGIJA Kako roditelju reći neželjenu vijest, Sanja Režek

PEDAGOGIJA Školske prostorije – učionice, Azra Rađenović

NAŠA SVAKIDAŠNJICA Meridijani i paralele, Marija Drobnjak Posavec

„Kako su učitelji već navikli da za njih nema novaca jer su proračun već davno neki drugi oglodali do gole kosti, oni svejedno i sada rade punom parom ne gledajući na radno vrijeme. Veliki i zapaženi rezultati ne mogu se postići u okviru redovnog radnog vremena, nego je potrebno žrtvovati svoje slobodno vrijeme.“

KAZALIŠTE Djevojčice ne bi trebale igrati nogomet, HNK Split

RAZMIŠLJANJE Kome vjerovati, Ankica Benček

„Svu svoju frustraciju, svoj životni neuspjeh, svoj očaj, svoju ogorčenost i nezadovoljstvo, sve neželjene i negativne osjećaje, svoju nedovoljnu realizaciju i svoju eventualnu promašenost, svoj nemar za vlastitu djecu, iskalit će na učiteljima te djece. To je, naime, najlakše. Oni su uvijek tu pri ruci. Nitko ih ne brani i ne stoji iza njih. Dok im se svakodnevno nameću nove i sve veće obveze, oduzimaju im se prava i kompetencije. Što se više prilagođavaju i što su svima dostupniji sve više su izloženi raznim neutemeljenim napadima. Ni u jednoj profesiji se toliko pojedinci, društva i grupacije ne upliću direktno u rad i djelovanje stručnjaka, kao u prosvjeti. Svi, pa i oni nepismeni i polupismeni, smatraju kako smiju i mogu učitelju dijeliti savjete, procjenjivati njegov rad, anonimno ga prijavljivati nadležnima, prijetiti mu i fizički ga napadati.“