preskoči na sadržaj

Osnovna škola Barilović

Login

Non scholae sed vitae discimus. – Ne učimo za školu nego za život.

Logo škole

Logo Školskog športskog kluba

Facebook škole
 
Red Button

Hrabri telefon

Moto škole

Što se nauči u djetinjstvu, nikad se ne zaboravlja.

Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Kamo nakon osnovne škole

 

 

 

 

 

 

Satnica
 PRIJEPODNE

1.

8,00 - 8,45

2.

8,50 - 9,35

3.

9,55 - 10,40

4.

10,45 - 11,30

5.

11,35 - 12,20

6.

12,25 - 13,10

7. 13,15 - 14,00

 

hitna medicinska pomoć

Brojač posjeta
Ispis statistike od 26. 5. 2011.

Ukupno: 565814
Ovaj mjesec: 2954
Ovaj tjedan: 766
Danas: 29
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Preporuke za čitanje Čitateljskog kluba
Autor: Lorena Klokočki, 12. 1. 2024.

Nastavljamo s preporukama za čitanje iz pera članica Čitateljskog kluba Barilović. Ovaj puta Tania nam donosi osvrt na djelo Nade Mihelčić Zeleni pas, koje smo čitali u sklopu priprema za natjecanje Čitanjem do zvijezda

Ovaj roman govori o odrastanju, prijateljstvu, međuobiteljskim odnosima i o posljedicama konzumacije droga. Tko su likovi, što im se sve događa, kroz što sve prolaze... sve odgovore na ta i druga pitanja možete pronaći u preporuci u nastavku.


                                                Zeleni pas

Zeleni pas roman je mlade spisateljice Nade Mihelčić. U njemu Nada kroz oči djevojčice još osnovnoškolke progovara o vrlo važnoj temi koja pogađa gotovo sve mlade i svuda je oko nas. Ovo je problem s drogom. Glavna junakinja romana, trinaestogodišnja djevojčica, ujedno je i naša pripovjedačica. Živi u stanu u gradu Zagrebu s roditeljima, bakom, blizankama Vlatkom i Robertom te mlađim bratom Alanom. Prije početka romana, autorica nam kaže da ovu knjigu posvećuje svima koji se susreću i bore s drogama.

Kasnije saznajemo da autorica progovara kroz osamnaestogodišnju pripovjedačicu vraćajući nas u vrijeme kada je još bila osnovnoškolka. Upoznali smo njezinu obitelj, koja je bila vrlo slična mnogim drugim obiteljima. Upoznajemo Vlatku koja je, kaže njezina sestra, „luda za arhitekturom“ jer „mozgovi černobilskih štakora bolje rade od njezina“. U samo nekoliko rečenica doznajemo da druga djeca ne razumiju zašto Vlatkini roditelji ulažu više vremena i pažnje od drugih te zašto se prema njoj ponašaju drugačije

Uz to, pripovjedačica (koja je na početku romana imala trinaest godina) pokazuje nam kako su sva djeca u obitelji, pa i njezini roditelji i baka, postali žrtve Vlatkinog drogiranja, laganja, skrivanja i krađe. I mi kao čitatelji uvučeni smo u svijet jedne obitelji u kojoj vidimo kako djeca na žalost odrastaju na jedan strašan način. Tema romana poprilično je teška i ne govori o sretnim trenucima jedne obitelji, u njemu možemo pronaći mnoštvo humorističnih situacija, čemu posebno svjedočimo tijekom dijaloga glavnih likova priče.

Iako se činilo da će se život cijele obitelji poboljšati nakon Vlatkinog prvog povratka, nije bilo tako. Vlatka je opet pobjegla, ali ovaj put završila iza rešetaka. Cijela je obitelj prolazila kroz teške trenutke, ali što god se dogodilo, ostali su jedni uz druge, a osjećaji jedno prema drugom su iz dana u dan rasli. Nažalost, roman ima tužan, ali poučan kraj.

 

                                           Tania Cindrić 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Knjižnica

Osnovne informacije o knjižnici. Klikni ovdje.




preskoči na navigaciju